Interna medicina bavi se proučavanjem, sprečavanjem i lečenjem bolesti unutrašnjih organa čoveka (bolesti srca, krvi i krvnih sudova, organa za varenje, pluća i dr). Cilj predmeta Interna medicina je da studentima omogući upoznavanje sa:
Interna Medicina Prezentacije
Fizika i medicina rada: Fizičke karakteristike jonizujućeg zračenja, njihova interakcija sa materijom i osnovni principi zaštitite profesionalnog osoblja i bolesnika izloženih jonizujućem zračelju.Radiologija: Radiološka anatomija i osnovni patološki nalazi u radiologiji respiratornog, kardiovaskularnog, digestivnog, hepatobilijarnog, urinarnog i koštano-zglobnog sistema. Osnovni principi radioterapije u lečenju bolesti.Nuklearna medicina: Primena radioaktivnih izotopa u dijagnostici oboljenja CNS-a, kardiovaskularnog, respiratornog,endokrinog, gastrointestinalnog, hepatobilijarnog, urinarnog i kostnog sistema, kao i hematoloških oboljenja. Osnovi radionuklidne terapije.
Vežbe na fantomuOve vežbe vode profesori i docenti. Studenti se na fantomu upoznaju sa fiziologijom normalnog porođaja, blizanačke trudnoće, karličnog stava kao i porođajima kod patoloških položaja ploda, naleganja i rotacije glave. Zatim se uvežbavaju akušerske operacije kao što su aplikacija klešta, vakum-ekstraktora, spoljni, unutrašnji i kombinovani okret, embriotomije. Prikazuju se i filmovi iz napred navedenog gradiva. U toku nastave na fantomu naročito se insistira na aktivnom učešću studenata.Vežbe na fantomu su pored ostalog priprema za praćenje nastave u internatu.
Internatske vežbeDa bi se upoznali sa porođajem, pratili njegov tok i praktično ga sprovodili, studenti provode po 7 dana u toku IX ili X semestra u internatu smeštenom u svojim potpuno odvojenim prostorijama uz porodilište. Prilikom stupanja u internat svaki student pred nastavnikom polaže pristupni kolokvijum iz fiziologije porođaja i trudnoće. Poslednjeg dana boravka u internatu polaže se kolokvijum u vidu testa, koji obuhvata gradivo patologije trudnoće i porođaja. Pristupni kolokvijum ima cilj da stimulira studente da spremni prate praktični deo nastave u internatu. Prema našem dosadašnjem iskustvu, ovaj vid nastave znatno pomaže studentima da savladaju nastavu iz akušerstva. U toku internatskih vežbi studenti pre svega rade u porodilištu, vršeći spoljne i unutrašnje preglede trudnica, obavljajući manje akušerske operacije- manuelne revizije materične duplje i ekstrakcije posteljice i asistirajući pri većim operacijama. Za internatske vežbe je posebno zadužen jedan nastavnik. Studentima je u toku boravka u internatu zabranjeno da odlaze na druga odeljenja klinike i da primaju posete.Ova mera je neophodna prevencija protiv širenja intrahospitalne infekcije. Pre stupanja u internat nad studentima se vrši bakteriološki pregled grla i nosa, radi pronalaženja kliconoša i onemogućavanja njihovog dodira sa porodiljama i novorođenčadima. Inficirani studenti se leče, pa im se tek posle kontrolnog negativnog nalaza brisa dozboljava ulazak u internat.
U toku izvođenja nastave vrši se provera znanja studenata kroz seminare, kolokvijume i testove. Pre ulaska studenata u internat studenti polažu ulazni kolokvijum a po završenom internatu polažu test. Provera teoretskog znanja u IX semestru vrši se kroz seminare. Studenti na kraju X semestra polažu kolokvijum u vidu testa iz celokunog teoretskog gradiva iz ginekologije i akušerstva za IX i X semestar. U toku izvođenja praktične nastave insistira se na aktivnom učešću studenata pri čemu se svakodnevno proverava znanje studenata.
Završni ispitUslov za polaganje ispita iz ginekologije i akušerstva je da je student redovno prisustvao predavanjima i vežbama, da je položio kolokvijum u X semestru, da je odvežbao internat i položio kolokvijum u internatu, kao i da je položio druge predmete koji su određeni Statutom fakulteta. Ispiti se sastoje iz praktičnog i teorijskog dela. U oba dela učestvuju samo nastavnici- docenti i profesori. U praktičnom delu ispita student uzima samostalno istoriju bolesti, vrši spoljni i unutrašnji akušerski pregled ili bimanuelni ginekološki pregled i pregled pod spekulumom. Nezadovoljavajući odgovor na praktičnom ispitu onemogućava izlazak na teorijski deo ispita. Na teorijskom delu ispita student izvlači pet pitanja: jedno iz akušerskih operacija, jedno iz fiziologije trudnoće i porođaja, jedno iz patologije trudnoće i dva iz ginekologije. Sistem ispita je tako organizovan da se što je moguće više objektivizira ovaj deo nastavnog procesa.
Trajanje nastave i nastavne metodeNastava iz ginekologije i akušerstva traje 2 semestra. Za predavanja nastavnici najviše koriste slajd prezentacije. Ginekološke i akušerske vežbe se izvode na pacijentima a akušerske vežbe se izvode još i na fantomu.
Novi udžbenik iz sudske medicine u pripremi za štampuFizikalna medicina i rehabilitacijaKlinička farmakologijaStudijski program/studijski programi :Integrisane akademske studije medicineVrsta i nivo studija: Studije prvog i drugog stepenaNaziv predmeta: Klinička farmakologijaNastavnik (Prezime, srednje slovo, ime): Prof. dr Miroslav RadenkovićStatus predmeta: obavezanBroj ESPB: 9Uslov: položeni svi ispiti pete godineCilj predmetaNajvažniji ciljevi predmeta su sledeći:
Znači, ukoliko analizom EKG-a zaključimo da postoji skretanje električne osovine srca ulevo, a odsutni su druge patološke prezentacije na EKG traci, najčešće se radi o prednjem levom hemibloku.
medicina (lat. [ars] medicina: liječništvo), grana ljudske djelatnosti kojoj je cilj liječenje i rehabilitacija bolesnih i očuvanje zdravlja zdravih ljudi, a u širem smislu i svih živih bića. Dijeli se na medicinu čovjeka (humana medicina ili medicina u užem smislu), životinja (veterinarska medicina) i biljaka (fitomedicina). Iako je niknula iz iskustva, ona danas ima znanstvene temelje, jer ju čini sustav znanstvenih spoznaja, ali je velikim dijelom i umijeće, vještina, u smislu praktične primjene mnogobrojnih znanstvenih spoznaja. Prema osnovnomu cilju medicina se dijeli na kurativnu (liječenje), preventivnu (sprječavanje bolesti) i rehabilitacijsku (osposobljavanje hendikepiranih i invalidnih osoba), no te se djelatnosti često isprepleću. U okviru kurativne medicine glavni su postupci dijagnostika (prepoznavanje bolesti), prognostika (predviđanje tijeka i ishoda bolesti) i terapija (liječenje). Nadalje, medicina se dijeli na teorijsku (npr. anatomija, patologija) i praktičnu, koja obuhvaća različite struke ili specijalnosti, bilo prema organima ili dijelovima tijela (npr. interna medicina, oftalmologija), bilo prema određenim skupinama bolesti (npr. infektologija, reumatologija) ili skupinama bolesnika (npr. ginekologija, pedijatrija), odnosno prema vrsti i načinu terapijskih postupaka (npr. kirurgija, fizijatrija). Osim tjelesnima, medicina se bavi i liječenjem psihičkih poremećaja i bolesti (psihijatrija, psihologijska medicina). Posebnu granu čini higijena, s temeljnim ciljem čuvanja zdravlja, dok masovne zarazne i nezarazne bolesti prati i proučava epidemiologija. Socijalna medicina proučava međusobne odnose zdravstvenih stanja stanovništva i socijalno-ekonomskih prilika zajednice. Suvremena zdravstvena služba nastoji uskladiti i objediniti kurativnu, preventivnu, rehabilitacijsku i socijalnu medicinu. Zdravstvenim problemima u odnosu na rad i radnu okolinu bavi se medicina rada. Školska medicina skrbi se o zdravlju školske djece i mladeži. Obiteljska medicina skrbi se o zdravlju obitelji kao cjeline uočavajući međusobnu povezanost različitih čimbenika zdravlja i bolesti. Prometna medicina proučava zdravstvene probleme u vezi s prometom: ozljede vozača i drugih sudionika u prometu, psihofizičke sposobnosti vozača, ocjenjivanje vozačke sposobnosti te prilagodbu stanovništva na sve veću ulogu prometa u suvremenom životu. Vojna medicina proučava međusobne odnose između vojnikova organizma i posebnih uvjeta u kojima on živi u miru i ratu.
Pučka medicinaPučka medicina stara je kao i čovječanstvo. U doba kada nije bilo liječnika, ili poslije kada je školovanih liječnika bilo malo, narod je na osnovi slučajnih iskustvenih spoznaja i praznovjerja izgradio pučku medicinu, koja se stoljećima održavala tradicijom i usmenom se predajom, često kao najveća tajna, prenosila s koljena na koljeno. U pučkoj je predodžbi bilo prisutno vjerovanje da bolest nastaje opsjednutošću zlim duhovima ili zbog bačenih uroka, odnosno čarolija od drugih, neprijateljskih osoba, pa se ona može liječiti sličnim nadnaravnim postupcima kao što su čaranje i vračanje ili se od njih može štititi nošenjem zapisa, hamajlija, amuleta i talismana, pri čem je vrlo važan bio sugestivni čimbenik. Žene su se uglavnom bavile čaranjem i sličnim postupcima te skupljanjem ljekovitoga bilja i pripremom lijekova, a muškarci, pučki vidari, bavili su se kirurškim zahvatima: vađenjem zubi, namještanjem polomljenih i iščašenih udova, puštanjem krvi (barbiranjem, šrepfanjem), repozicijom kile, skidanjem mrene, pa čak i trepanacijom (otvaranjem) lubanje kako bi se zli duhovi ispustili iz glave. Tu demonističku fazu u kasnijim je stoljećima zamijenila religiozna faza, kada se vjerovalo da je bolest Božja kazna, pa se molitvama, zavjetima i hodočašćima nastojalo izmoliti ozdravljenje ili zaštitu od nebeskih zaštitnika. Tijekom vremena pismeniji su ljudi počeli bilježiti recepte i lječidbene postupke, pa se od XIV. st. javljaju rukom pisane pučko-medicinske zbirke ljekaruše.
Za razliku od službene medicine, koja je međunarodna, etno-medicina je različita kod raznih naroda, ovisno o običajima, navikama, stupnju kulture i društvene razvijenosti, iako nije sasvim autohtona. Pučka je medicina prihvatila i neke spoznaje službene medicine, njegovala ih i kada su one od te medicine bile već odbačene, a neke su zasade pučke medicine našle mjesto u službenoj medicini. Dok su se u ranijim razdobljima te dvije medicine gotovo isprepletale, primjena prirodnoznanstvenih postavki i uvođenje pokusa pridonijeli su naglomu razvoju znanstvene medicine, pa se pučka medicina posebno od XIX. st. potpuno udaljila od službene. U doba razvijene, pristupačne i sveobuhvatne zdravstvene zaštite pučka medicina odumire, no ona je, preobličena, još i danas nazočna u obliku tzv. alternativne medicine. 2ff7e9595c
Comments